komentari: da/ne?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

All of my memories
Keep you near
In silent moments
Imagine you'd be here
All of my memories
Keep you near
The silent whispers, silent tears

~Memories
By: Within Temptation

Afrodita Gass
Image and video hosting by TinyPic
~Half demon

Paris Johanson
Image and video hosting by TinyPic
~Werewolf

Ostali likovi: klik

Arhiva:

1.1. 1.2. 1.3 1.4. 1.5.
1.6 1.7 1.8 1.9 1.10
2.1 2.2. 2.3 2.4 2.5
2.6. 2.7 2.8 2.9. 2.10
3.1. 3.2 3.3 3.4 3.5.
3.6 3.7 3.8 3.9 3.10
Epilog

Copyright © 2010.
By: Afrodita

resource list:

CSS: Loveliesandlust
picture:dA

Part 3 ~ Chapter 06




Otvorivši oči primijetila sam da Paris još spava. Pogledala sam u prozor i shvatila da pljušti kiša. Rastegnula sam se, dignula polako sa kreveta kako ga ne bih probudila i prošla prozoru. Bila sam razočarana što nije bilo ljepše vrijeme jer sam se namjeravala prošetati do grada, a ovako sam znala da trebam ostati na akademiju kako se ne bih smočila. Mrzila sam nositi kišobran koji bi svejedno rijetko pomagao.

Pogledala sam u Parisa još jednom, a on nije ni shvatio da me nije bilo kraj njega. odlučila sam se istuširati kako bih se razbudila, a jutarnje tuširanje je bilo najljepše, kao i večernje kad bih imala naporan dan. Spavala sam svega tri sata, a inače se budila uvijek rano. Rijetko kad bih se budila kasno, a to je bilo većinom kad bih spavala kraj Parisa jer bih se tada osjećala sigurnije.

Uzela sam iz ladice i ormara potrebe stvari, pogledala još jednom u krevet, a zatim ušla u kupatilo. Skinula sam odjeću sa sebe, otvorila vodu i pričekala da se kada napuni. Iznenada su se vrata otvorila iza mene, a Paris je pospano stajao na ulazu. Zijevnuo je, rastegnuo se, a zatim široko otvorio oči.

„Najbolji način za buđenje jest...“ –prišao mi je. „Vidjeti vlastitu zgodnu curu golu u kupatilu!“
„Izlazi!“ –pogodila sam ga ručnikom.
„Zašto?!“ –zbunjeno je stavio ručnik na policu. „Vidio sam već sve što sam trebao više puta!“
„Želim se istuširati.“
„Zašto ja ne mogu s tobom?“
„Zato!“
„Zašto?!“
„Zato što želim sama!“

Zakolutao je očima, zatvorio vrata i laganim mi korakom prišao.

„Paris, ozbiljna sam!“ –nadodala sam nadureno.

Klimnuo je glavom i privukao me uza sebe.

„I ja sam.“ –nasmiješio se i poljubio me dok sam ga ja odgurivala od sebe jer doista nisam imala volje igrati se s njime onog jutra.

Spustio je svoje ruke na moju stražnjicu i nježnu ju stisnuo dok sam se ja i dalje otimala pošto sam se htjela na miru istuširati i opustiti, ali dobro je znao moju slabu točku i na koji način sam mogla popustiti. Nježno je poljubio moj vrat, a ja sam osjetila kako me trnci prolaze. Povukla sam ga za kosu i poljubila, a onda ga obgrlila nogama oko struka. Prislonio me na hladne pločice i počeo ljubiti po tijelu dok sam ja uživala u tome, a zatim sam se spustila na pod, odgurnula ga u zid i počela skidati odjeću s njega.

„Dita?“ –prozvala me Diana.

Oboje smo se zbunjeno pogledali. Podignula sam ručnik sa poda, obrnula se ručnikom i otvorila vrata.

„Oh, oprosti, tuširala si se?“ –upitala me.
„Upravo sam krenula. Zašto?“ –uzvratila sam.
„Jesi vidjela Parisa? Jasion ga traži.“

Oblikovala sam usta u slovo o i pogledala iza sebe dok je on mahao glavom. Ponovno sam pogledala u Dianu koja se smješkala.

„Oprostite što sam vam smetala.“ –rekla je odlazeći prema vratima. „Kad dovršite sa svime što trebate, dođite na doručak!“

Klimnula sam glavom i pričekala da izađe iz sobe kako bih otišla zaključati vrata. Kad sam se okrenula, sudarila sam se u Parisovo tijelo i pogledala ga namrgođenim pogledom.

„Stvarno je vrijeme da se idem istuširati.“ –rekla sam mu.
„Vrijeme je za uživanje!“ –uzvratio je, podignuo me sa poda i požurio sa mnom prema krevetu.
„Paris, daj, prekini! Ozbiljna sam!“
„Nisi.“
„Jesam!“
„Nisi!“
„Jesam!!! Pusti me da se idem istuširati jer ćeš inače dobiti batina!“

Pogledao me zbunjenim izrazom lica, nasmijao se, a onda poljubio. Odlučila sam da se više neću otimati jer sam znala da neće popustiti, pa sam mu uzvratila strastveno poljubac obgrlivši ga rukama oko vrata.

***


Dok smo silazili niz stepenice, primijetila sam da nas učenici sa zanimanjem promatraju i malenim osmijehom na licu. Pretpostavljala sam da znaju što smo radili pošto nitko nije vidio Parisa kako ujutro dolazi u moju sobu. Iskreno, nije me ni zanimalo ako su znali da smo vodili ljubav jer su oni nastali baš na onaj način, poput Parisa i mene.

Otvorio je vrata spavaonice, a ja sam mu se nasmiješila i izašla na svježi, hladan zrak dok je kiša i dalje padala. Odlučili smo potrčati do glavne zgrade bez kišobrana jer nam svejedno ne bi ničemu služio pošto je puhao jak vjetar, a on bi ga samo razbio.

Nismo bili previše mokri kad smo ušli u hodnik, ali živčanila sam jer mi se kosa nakovrčala, pa mi je glava izgledala poput grma, a to sam užasno mrzila. Pokušala sam si ju namjestiti dok me Paris nestrpljivo čekao na stepeništu. Kad sam odustala, znajući da ju ne mogu ukrotiti, okrenula sam se i otišla zajedno s njime u školsku kantinu.

Kao što smo očekivali, Diana i Jasion su sjedili na istom stolu, razgovarali nasmiješeno, kao da nas nisu ni vidjeli da ulazimo.

„Mogu ti reći nešto, ali ne smiješ reći Diani.“ –prošaptao je.

Pogledala sam u njega upitnim izrazom lica.

„Onda?“ –upitao je.
„Želi ju zaručiti, jel' da?“ –uzvratila sam.
„Kako znaš?!“
„Zato što si rekao da joj ne smijem reći, pa sam spojila.“
„Jučer smo išli zajedno do grada kupiti prsten. Mjesecima je razmišljao o tome, ali vidio je jučer na Dianinom licu da je pomalo razočarana kad je vidjela da smo zaručeni, a da on ništa još nije napravio i onda je odlučio da je vrijeme.“

Klimnula sam glavom i osmjehnula se.

„Ali nemoj joj ništa reći.“ –nadodao je.
„Neću, bez brige!“ –uzvratila sam, poljubila ga i krenula prema stolu.

Pogledala sam u stanu na kojemu su profesori inače sjedili. Michael je sjedio ondje, kraj Samuela i pratio moj korak pričajući sa ravnateljem škole. Jasion i Diana su inače isto trebali biti među njima, ali vjerojatno su znali da ne bih voljela sjediti ondje kako se slučajno ne bih sukobila sa tatom. Bila sam sretna i zahvalna zbog toga.

„Hej, društvo.“ –sjela sam za stol.
„Oh, nakon pola sata ste se napokon pojavili!“ –rekao je Jasion. „Baš me zanima što ste radili svo ovo vrijeme!“
„Ja sam se tuširala.“ –odgovorila sam nasmiješeno.
„A Paris ti je pomagao?“
„Možda.“

Nasmijao se.

„Daj, kako je vani ružno vrijeme.“ –promrmljala je Diana. „A baš sam se danas htjela prošetati do grada!“
„Imamo vremena i sutra, jel' da?“ –Jasion je prekrižio ruke iza glave i počeo se ljuljuškati.
„Imat ćemo vremena ako ti ne razbiješ glavu.“
„Nikad se nisam razbio.“
„Jednoga dana hoćeš!“

Nasmijao se, odmahnuo glavom, te počeo gubiti ravnotežu. Počeo je mahati rukama po zraku dok smo ga mi u tišini promatrali, ali nitko mu nije pomogao znajući da bi svakog trena mogao pasti. Ljudi su jednostavno bili čudni u takvim trenutcima. Pratili bi cijeli događaj sve dok se ne bi dogodilo ono što se nije smjelo desiti.

Kao što sam i očekivala, Jasion je pao na pod, a udarac stolice je odjeknuo tihom kantinom.

„Nikad ne reci nikad!“ –promrmljao je.

Tiho sam se smijala i prislonila glavu na Parisovo rame kako ne bi shvatio da se smijem.

„Ok, ok, možete se smijati!“ –dignuo se sa stolice.

U samo nekoliko sekundi su se svi ljudi iz kantine počeli smijati na sav glas, a to smijanje je odjekivalo prostorijom. Jasion je odmahnuo glavom i sjeo natrag na stolicu dok sam se ja pokušavala smiriti. Nisam znala zbog čega, ali uvijek bih umirala od smijeha svaki put kad bi netko pao.

„Jeste gotovi?“ –upitao me namrgođeno.
„Oprosti.“ –razvukla sam osmijeh od uha do uha.
„Upozorila sam te, ljubavi.“ –Diana je nasmiješeno odmahnula glavom.

Iznenada nas je netko prekinuo.

„Vukodlak!!!“ –uzviknuo je dečko kojeg sam prepoznala.

Okrenula sam se prema Parisu, a on je pogledao zabrinutim izrazom lica. Dignuo se sa stolice, a ona je pala na pod. Morala sam potrčati za njime kako bih vidjela što se dogodilo i o kojem se vukodlaku radilo. Morala sam to što prije otkriti i bila sam zabrinula jer nisam znala što se moglo dogoditi.

Vidjela sam da Diana i Jasion trče također za nama, a za njima su jurili i profesori koji su već vadili pištolje. Bila sam zabrinuta jer nisam shvaćala kako je vukodlak mogao preći glavni ulaz kad su ondje bili zaštitari.

Izašla sam kroz glavna vrata i šokirala se vidjevši da Paris drži Hucha koji je ležao na pod.

„HUCH!!!“ –proderala sam se i potrčala niz stepenice. „Što se dogodilo?“
„Ne znam...“ –Paris je šokirano gledao u mene.

Pogledala sam bolje u Hucha i tek u onom trenutku shvatila da je bio krvav i ranjen.

„Napadnuti... smo...“ –promrmljao je prije nego je zatvorio oči.
„Pomozite nam!!!“ –viknula sam.

Jasion je odmah potrčao k nama.

Inače, još 4 poglavlja + epilog i kraj! Nakon ove priče ne ide ništa jer imam već Niu i Andreu, pa onaj koji me i dalje želi čitati nakon što ova priča bude gotova, nek se prebaci na jednu od te dvije priče jer ne znam koliko često ću prolaziti ovdje nakon što ih dovršim.