Zapela sam za kamen i spotaknula na pod ribajući rukama i nogama od tlo. Osjetila sam neugodno peckanje, ali nisam namjeravala odustati jer sam bila na dobrom putu, u blizini šume.
Podignula sam se sa poda i pogledala dlanove koji su bili krvavi. Opsovala sam sve i svašta, skinula majicu koju sam nosila i obrisala krvi njome. Naravno, kao što sam i očekivala, krv je nastavljala teći bez prestanka, pa sam samo nastavila hodati dalje.
Gledala sam u pod i tiho počela plakati. Nisu me boljeli udarci, već srce zbog scene koju sam vidjela u Parisovoj sobi. Bila sam povrijeđena i tužna što sam ga našla s drugom djevojkom, a mogla sam ja pripadati njemu. No, sama sam bila kriva. Napustila sam ga i mogla sam očekivati da će pronaći drugu.
Bila je lijepa, jako lijepa i zgodna. Svaki bi ju muškarac želio imati, a ona je trebala biti presretna što ga je imala. Paris je bio odličan, najbolji dečko kojeg sam ikada upoznala. Zaslužio je biti sretan, a ja sam zaslužila biti onako tužna zbog toga što nisam znala cijeniti ono što sam imala dok to nisam izgubila.
Ušla sam u šumu i nastavila hodati bez svjetiljke pošto sam ju putem izgubila. Vjerojatno je ispala iz torbe dok sam trčala, a pošto nisam imala svijetlo jer je vani bio mrkli mrak znala sam da će biti problem pronaći pravi put do kuće.
Slomljenog srca sam zakoračila u šumu, ovoga puta pazeći da ne padnem kako ne bih nešto slomila.
Čula sam, iznenada, zvukove, pa sam zakolutala očima i izvukla pištolj iz džepa. Sjetila sam se da sam zaboravila staviti nove metke, pa sam uzdahnula i izvukla kutiju sa metcima.
Osjetila sam udarac u leđa. Sve mi je ispalo iz ruke na pod, a i ja također. Pipala sam rukama tlo kako bih pronašla pištolj, ali me nešto okrenulo. Čula sam siktanje, a odmah nakon toga režanje.
Mjesečina je osvjetljavala dio šume. Mogla sam vidjeti vampirske očnjake kako se približavaju mome vratu, a krajičkom oka velikog bijelog vuka kako ga gleda napadačkim pogledom.
Zaletio se prema nama, odbacio vampira u stranu i skočio na njega. Vampir je siktao, a veliki vuk režao dok su kružili jedno oko drugog.
Okrenula sam se i pogledala oko sebe gdje se moj pištolj nalazio. Dignula sam se sa poda i potražila ga dok se iza mene odvijala borba između vukodlaka i vampira.
„Idemo odavde!“ –Huch se stvorio kraj mene, a ugledala sam iza njega još vukodlaka.
„Ali...“ –uzvratila sam.
„Paris se zna brinuti za sebe, ali ne može se fokusirati ako si i ti ovdje!“
„Paris?!“
Klimnuo je glavom, a ja sam pogledala u bijelog vuka koji je još kružio oko vampira. Ostali vukodlaci prilazili su im obrambenim položajem.
Huch me podignuo sa poda i odjurio odande, a ja sam zabrinuto gledala u šumu.
***
„S kremom će ti ozlijede brže proći.“ –rekao je Huch.
„Ništa što nisam već preživjela!“ –promrmljala sam.
Nasmiješio mi se i zatvorio kutiju za Prvu pomoć. Uzdahnula sam i zabrinuto pogledala kroz prozor u nadi da ću vidjeti kako se čopor vraća, ali njima nije bilo ni traga.
„Bez brige, bit će oni dobro. Vjerojatno se nešto odužilo!“ –uzvratio je.
Klimnula sam glavom i pogledala u pod.
„Paris je prvi osjetio miris tvoje krvi i odjurio za tobom bez razmišljanja!“ –rekao je.
Dignula sam se sa trosjeda, stala kraj prozora i primijetila kako se Paris penje stepenicama. Naši su se pogledi susreli. Skamenula sam se na mjestu i spustila pogled, a nakon nekoliko sekundi su se ulazna vrata otvorila.
Huch i ja smo se pogledali, a zatim oboje usmjerili glave u vrata dnevnog boravka. Paris je stajao na ulazu, pogledao u mene, a zatim u Hucha.
„Bilo problema?“ –upitao je Huch.
„Osjetili su miris krvi, pa ih je došlo više.“ –objasnio je.
„Netko ozlijeđen?“
„Ne. Znaš da smo svi previše jaki da bismo nastradali!“
Huch je nasmijao i pogledao u mene.
„Idem... se prošetati.“ –promrmljao je i izašao iz dnevnog boravka.
Pogledala sam u Parisa, a zatim spustila pogled. Nisam znala kako da se ponašam prema njemu. Bila sam preplašena, nervozna i uzbuđena istovremeno.
„Što radiš ovdje?“ –upitao me.
Podignula sam pogled i pogledala ga ravno u oči.
„Zar nije očito?“ –upitala sam ga.
„Mrzim kad netko odgovara pitanjima!“ –rekao je.
„Tražimo te mjesec dana, Paris.“
„Tražimo?!“
„Što je tu tako čudno?“
„To što si i ti bila među njima!“
„Stvarno si idiot!!!“
Stvorio se kraj mene, gurnuo me od zid i stavio obje ruke iznad mojih ramena.
„Što očekuješ, Dita?!“ –viknuo je. „Otišla si!!!“
„NE ZNAŠ ZBOG ČEGA!!!“ –viknula sam i ja.
„Jer ne pripadam tvome svijetu!!! Pripadam li sada, ha?! Želiš li me sada, Dita, ili sam previše grub za tebe?!“
„ZAČEPI!!!“
„ISTINA BOLI, DITA, HA?!“!
Udarila sam ga šakom u glavu, a on je spustio ruke. Drhtala sam od bijesa i straha istovremeno. Nisam se ni snašla, a suze su mi potekle niz lice.
„Dita...“ –prošaptao je.
Spustila sam pogled i tiho jecala.
„Ne shvaćaš, Paris.“ –zajecala sam. „Volim te! Uvijek sam te voljela, ali ne shvaćaš što si spreman učiniti za osobu koju voliš. Otišla sam jer sam se dogovorila sa Hectorom da će natjerati Adonisa da vas nitko ne dira, ako mu budem pomogla!“
Nisam ga pogledala u oči. Cijelo vrijeme sam promatrala svoje ruke koje su drhtale, i tiho jecala.
„Zašto mi nisi rekla?“ –pitao je.
„Zato što me ne bi pustio da odem!“ –odgovorila sam. „Bilo je potrebno natjerati te da pomisliš da mi niti malo nije stalo do tebe iako sam se osjećala užasno zbog toga! Kad su mi rekli da ti se nešto dogodilo... mislila sam da ću umrijeti od boli! Tražila sam te mjesec dana. Znala sam da si postao vukodlak, ali svejedno sam se htjela osigurati da si dobro!“
Nastala je još jedna duga, neugodna tišina. Niti jednom ga nisam pogledala u oči, kao što nisam prestajala plakati. Drhtala sam i jecala, osjećajući se tužno. Paris doista nije shvaćao kako sam se osjećala jer nikad nije ostavio osobu koju je volio i koju je bilo potrebno napustiti zbog sigurnosti.
„Dita, pogledaj me.“ –rekao je.
Odmahnula sam glavom. Zakoračio je i natjerao me pogledati ga tako što je prislonio ruku na moju bradu i podignuo ju. Pogledala sam ga ravno u oči.
„K vragu, koliko te volim!!!“ –uzvratio je.
Obgrlila sam ga oko vrata i poljubila, a on me privukao k sebi. Nisam mogla opisati osjećaj koji mi je prolazio tijelom dok sam osjećala njegove usne na svojima, njegove ruke na sebi. Osjećala sam se... savršeno, kao da napokon negdje pripadam.
Podignuo me sa poda i izašao iz dnevnog boravka. Popeo se na kat, nogom otvorio vrata sobe i ušao unutra zatvorivši ih istim načinom. Spustio me na pod, uvukao ruke pod moju majicu i skinuo ju bacivši ju na pod dok sam ga ja ljubila. Odvojio je svoje usne od mojih, počeo me ljubiti po vratu, a zatim me lagano stavio na krevet. Laganim je potezom skinuo hlače s mene dok sam ja rukama prolazila po njegovim razvijenim prsima, a onda se prebacila na leđa.
„Nedostajao si mi.“ –uzvratila sam tiho, pomalo sramežljivo.
„I ti meni!“ –prošaptao mi je u uho. „Volim te.“
Naše usne su se ponovno spojile. Nisam se mogla odvojiti od njih, a niti sam željela da on to učini. Prepustila sam se užitku koji je bio jako velik. Osjećala sam kako gorim, kako želja za njegovim tijelom raste sve više i više. Laganim potezom mi je skinuo grudnjak i gaćice, a zatim skinuo hlače sa sebe pošto majicu nije ni imao.
U sljedećem trenutku sam ga osjetila duboko u sebi. Zastenjala sam od boli jer nikad prije nisam vodila ljubav ni sa kime. Paris je bio jako nježan prema meni, pa bol nije dugo trajala. Ljubio me po vratu, dirao me po tijelu, a ja sam se osjećala fantastično. Ljubila sam ga, uživala u vođenju ljubavi dok su u sobi odjekivali naši uzvici.
Svako toliko bih nokte zarila u njegova leđa, ne mareći na njegovom siktanju, tihom jaukanju. Svako toliko bih ga osjetila toliko duboko u sebi da jednostavno nisam mogla izdržati, a da ne zastenjem na glas, da mu pokažem koliko mi godi što mi ono radi.
Prolazio je rukama po mome tijelu, opipavao ga cijelog dok me ljubio nježno po vratu i svako toliko grudi. Povukla sam ga za kosu, a on me zbunjeno pogledao. Oblizala sam usne, podignula glavu i gricnula njegove, a on mi se osmjehnuo, te me strastveno poljubio.
Krevet je škripio pod nama, stvarao neugodnu melodiju za moje uši, ali odlučila sam se ne obazirati na njega već na ono vođenje ljubavi, onaj savršeni trenutak u kojemu sam postala samo njegova.
***
Okrenula sam se i udarila od Parisovu glavu.
„Čovječe, Dita!“ –uzvratio je Paris ljutitim glasom.
Prislonila sam ruku na čelo, a on me namrgođeno promatrao trljajući svoje.
„Oprosti.“ –promrmljala sam. „Nisam navikla spavati kraj nekoga.“
Zakolutao je očima i, zaklopivši oči, duboko uzdahnuo. Lagano sam se nasmiješila, okrenula mu leđa i pogledala u prozor. Jutros je svanulo. Pretpostavljala sam da je već bilo dosta kasno. Zapravo, nisam ni marila za vrijeme kad sam ležala kraj njega, a biti u njegovoj blizini je sve što sam oduvijek željela.
Okrenuo me prema sebi i osmjehnuo mi se poljubivši mi usne.
„Dobro jutro.“ –rekao je.
„Dobro jutro!“ –pomilovala sam ga po licu.
„Jesi li dobro?“
„Zašto ne bih bila?“
„Zbog onog jučer?“
Pogledala sam ga upitnim izrazom lica, a onda sam se sjetila kako je možda mislio na to da li me bolio prvi seks.
„Dobro sam.“ –klimnula sam glavom i nasmiješila mu se. „Bilo je savršeno!“
„Drago mi je!“ –uzvratio je nasmiješeno i ponovno me poljubio.
Zagrlila sam ga, poljubila ga i prislonila glavu na njegovim golim prsima. Oboje smo sinoć zaspali bez odjeće na sebi jer smo bili iscrpljeni nakon vođenja ljubavi. Ponovno sam podignula glavu i poljubila ga nekoliko puta sjetivši se prethodne noći koja je bila savršena, najljepša noć u mome životu. Nisam se mogla odvojiti s njegovih usana otkad sam prvi put osjetila njihov dodir. One su bile sve što sam oduvijek željela.
„I, što si radila svo ovo vrijeme?“ –upitao me prolazivši rukom kroz moju kosu.
„Mjesec dana sam te tražila, a mjesec dana prije se živcirala što sam te pustila.“ –odgovorila sam i duboko uzdahnula.
„Je li bilo loše živjeti sa Hectorom?“
„Ne. Svi su oni bili dragi prema meni! Jest da mi nije bilo nimalo drago što sam morala dijeliti kuću sa ubojicom mojih roditelja, ali bilo je ok... Naravno, niti blizu kao što mi je sada, ali nije bilo loše!“
Nasmiješio mi se.
„Usput...“ –duboko sam uzdahnula i maknula pogled. „Prije mjesec dana sam doznala užasnu vijest.“
„Kakvu?“ –upitao me zabrinuto.
„Michael je moj pravi tata!“
„Molim?!“
„Spavao je s mojom mamom. Zamisli, ja sam jebeno prokleti poludemon!“
Nastala je tišina. Razmišljala sam o onome što sam rekla. Bila sam poludemon; nisam pripadala niti jednoj strani – niti demonima – niti ljudima. Bila sam... nitko i ništa.
„Ti si Dita za mene i uvijek ćeš to biti, ma što god ti bila.“ –rekao je.
Pogledala sam u njega i nasmiješila mu se.
„Hvala.“ –uzvratila sam i poljubila ga.
Pogled mi je pao na njegov lančić kojeg nisam primijetila prethodne noći. Bio je srebrni, a kao privjesak je imao dva prekrasna prstenja. Podignula sam ih i pogledala bolje.
„To su mamin i tatin vjenčani prsteni.“ –odgovorio je na moje nepostavljeno pitanje. „Nisam htio izgubiti uspomenu na njih, pa sam ih skinuo prije nego su ih pokopali!“
„Nikad mi ih nisi pokazao!“ –rekla sam.
„Sad si ih vidjela.“
Njegovi su roditelji poginuli kad mu je bilo deset godina. Zapravo, njegov je otac poginuo u lovu dok je njegova majka čuvala njega, ali ubila se doznavši da joj je suprug poginuo. Bila je toliko shrvana, izvan sebe da nije znala što čini. Nažalost, Paris je sve to morao gledati, a Samuel, prijatelj njegovih roditelja, uzeo ga je u akademiju.
„I, što ćeš učiniti nakon ovoga?“ –upitao me. „Vratiti se Hectoru?“
„Ako ti to želiš.“ –pogledala sam ga.
Nasmiješio se.
„Znaš da želim da ostaneš kraj mene, jelda?“ –upitao me.
Klimnula sam glavom i poljubila ga.
„Onda ostajem.“ –nadodala sam. „Usput, tko je bila ona djevojka?“
Oblikovao je usta u slovo o, a ja sam nestrpljivo očekivala njegov odgovor.
„Zamjena za tebe.“ –uzdahnuo je. „Nikad ništa nisam imao s njome. Niti prošlu noć! Nikad ju, zapravo, nisam ni vidio do jučer! Možeš pitati Hucha bez problema! Naravno, nitko te nikad ne bi mogao zamijeniti!“
Klimnula sam glavom i pogledala u drugu stranu.
„Ozbiljno, Dita!“ –okrenuo mi je glavu prema sebi. „Nitko mi nikada nije bio niti će biti važniji od tebe.“
Klimnula sam glavom.
„Vjeruj mi, molim te. Volim te!“ –uzvratio je.
„I ja tebe.“ –prošaptala sam i poljubila ga.
Kraj 2. djela!
I nemojte uspoređivati sa Sumrakom jer nema nikakve veze s time, nisam ništa kopirala, nisam uopće razmišljala o S o Sumraku dok sam ovo pisala jer me inspiriralo nešto sasvim deseto!
