„Zašto ja ne mogu s vama?!“ –upitao je Huch namrgođenim pogledom; ponekad me podsjećao na dijete.
„Zato što se vraćamo za tjedan dana maksimalno i ti trebaš čuvati ovo mjesto!“ –odgovorio je Paris.
„Zašto to ne može Tom? Ili Felix?! Ili netko drugi?!“
„Jer si dosadan!“
Tiho sam se zahihotala dok nas je Huch gledao ljutitim pogledom. Paris i ja dogovorili smo se da ćemo otići u posjet akademiji, a Huchu se ta ideja nije sviđala jer on nije mogao ići s nama. Oboje smo smatrali da je najbolje da odemo sami, a moj je zaručnik i dalje bio zabrinut jer nije znao kako bi mogli reagirati na njega. Objasnila sam mu da im neće biti čudno pošto su trinaest godina znali za moju prošlost.
„Ugodan ti tjedan, Huch!“ –nasmiješila sam se i izašla iz dvorišta.
Huch nam je bezvoljno mahnuo, a mi smo se udaljili od mjesta na kojemu sam duže vremena živjela.
„Pizde!!!“ –viknuo je.
Mahnuli smo mu, a on je zalupio vratima.
„Navikao je da me svugdje prati.“ –rekao je Paris.
„I do školjke za WC?“ –upitala sam ga.
Nasmijao se i obgrlio rukom.
„Jesi li sigurna da ih želiš vidjeti?“ –upitao me.
„Ja sam ta koja bi te to trebala pitati.“ –uzvratila sam. „Rekla sam ti više puta da se nemaš zbog čega brinuti!“
„Znam, ali...“
„Onda prestani razmišljati o tome! Bit će im drago kad te budu vidjeli!!!“
Uzdahnuo je i počešao se po kosi. Vidjela sam mu nesigurnost u licu, a dobro sam znala kako se osjećao, o čemu je razmišljao. Meni je bilo jako neugodno prolaziti hodnicima akademije znajući da sam bila demon, a ne običan čovjek. Razlika je bila u tome što su se ljudi navikli na mene i pitam se zbog čega isto ne bi bilo s Parisom.
***
Paris i ja hodali smo duže vremena šumom razgovarajući o raznim temama. Ponekad bismo se počeli prepirati oko gluposti, a ponekad se smijali na sav glas, kad bismo se sjetili događala iz prošlosti.
Bilo je lijepo biti sama s njime jer me podsjećalo na prošlost, kad bismo nekamo sami šetali. Velika, prekrasna razlika bila je u tome što sam sada bila njegova zaručnica.
Iznenada se zaustavio i počeo njušiti zrak, te gledati oko sebe. Zbunjeno sam ga gledala čekajući da mi kaže u čemu je problem, ali izgledalo je kao da nije ni primjećivao da sam bila ondje.
„Opasnost?“ –upitala sam ga.
Odmahnuo je glavom.
„Osjećam poznati miris, ali ne mogu se sjetiti otkuda.“ –promrmljao je iznenađeno.
Podignula sam obrvu. Bila sam zbunjena njegovim ponašanjem i razmišljanjem. Pitala sam se kako je bilo moguće da se netko ne sjeća miris kojeg je poznavao.
„Možda jer si mi skoro propucao glavu?“ –začula sam Eloettin glas.
„Oh, Eloette!“ –nasmiješila sam se.
„Vidim, našla si vukodlaka.“ –rekla je.
Paris je u tišini stajao kraj mene. Nisam shvaćala zbog čega je bio tako ukočen, ali onda sam se sjetila koliko je zabrinut bio za mene kad sam se susrela s njome. Vjerojatno mi ništa nije bilo jasno.
„Ona mi je pomogla da te pronađem.“ –uzvratila sam.
„Zbilja?“ –upitao me.
„Nisam ju namjeravala ozlijediti.“ –pogledala je. „Bilo je potrebno!“
Nastala je tišina.
„Hvala što si mi ju vratila.“ –rekao joj je.
Lagano sam se nasmiješila, a ona je klimnula glavom.
„Ne želim se miješati, ali...“ –prošla je kraj nas dvoje, a mi smo se okrenuli za njom. „Imat ćete curicu i dečka!“
Zbunjeno sam pogledala u Parisa koji je slegnuo ramenima.
„Shvatit ćete za nekoliko godina.“ –mahnula je i nestala iza stabla.
Paris i ja smo i dalje zbunjeno gledali u mjesto na kojemu je ona nestala ne shvaćajući o čemu je pričala.
„Je li ona to...“ –promrmljala sam.
„Mislim da jest...“ –uzvratio je.
Znači, oboje smo ustanovili istu stvar: Eloette nam je spomenula da ćemo imati dvoje djece. Imati njegovo dijete je sve što želim, ali u ovom Svijetu, sa nepunih dvadeset godina, nisam bila sigurna jesam li spremna roditi i postati majka.
„Ima vremena.“ –rekao je.
Klimnula sam glavom i krenula za njim. Razmišljala sam o onome što nam je Eloette rekla. Bila sam sretna što sam otkrila da ćemo imati dvoje djece i što sam doznala spol iako mi to doista nije bilo bitno. Bitnije mi je bilo da su zdrava.
„O čemu razmišljaš?!“ –upitao me.
Odmahnula sam glavom i poljubila ga. Prišla sam Deimosovom automobilu koji je bio parkiran i dalje na istom mjestu. Kružila sam oko njega provjeravajući da ga netko nije oštetio.
„Hvala!!!“ –počela sam skakutati od sreće.
Paris mi se osmjehnuo i ušetao u ato kad sam ga otključala.
***
Glavna vrata dvorišta otvorila su se usporeno. Pogledala sam krajičkom oka u Parisa i primijetila da nesigurno, nervozno gleda ispred sebe. Pretpostavila sam da je bio uzbuđen zbog onoga što je slijedilo.
Stisnula sam papučicu gasa kad su se vrata otvorila dovoljno da mogu proći kroz glavni ulaz, te krenula ravnom cestom do akademije. Vidjela sam u daljini dosta ljudi ispred ulaza, a ja sam bila vesela što ću vidjeti svoje prijatelje nakon duže vremena. Svi su mi jako nedostajali.
Parkirala sam se malo dalje od stepeništa i pogledala u Parisa koji je nervozno gledao u društvo s kojima je do nedavno živio. Prislonila sam ruku na njegovi, a on je usmjerio svoj pogled na mene. nasmiješila sam se, poljubila ga i otvorila vrata.
„Dita!!!“ –ugledala sam Dianu kako sretno trči prema meni.
Nasmiješila sam joj se i zagrlila ju. Tapkajući ju po leđima, vidjela sam Michaela kraj Samuela. Uozbiljila sam se i pogledala u drugu stranu.
„O, moj Bože!!!“ –uzviknula je i iznenada i pogledala šokirano u mene. „Jesi li mi ti zaboravila nešto spomenuti preko telefona?“
Pogledala sam ju upitnim izrazom lica. Podignula mi je ruku i pokazala u prsten, a ja sam se nasmiješila. Pogledala je u Parisa, prišla mu i udarila šakom u rame.
„Čemu to?“ –upitao je zbunjeno.
„Imaš sreće što si joj postao zaručnik jer bih ti inače glavu otkinula!!!“ –odgovorila je ljutito.
„Zašto?!“
„ZAŠTO?! Onako idiotski pobjeći od nas, skrivati se... Idiot si!“
„Oprosti!“
Odmahnula je glavom i osmjehnula se, te ga snažno zagrlila. Njih su dvoje bili prijatelji od malih nogu, poput brata i sestre, pa nisam bila jedina koja je patila u vrijeme kad njega nije bilo.
„Vidi, vidi tko se napokon udostojio pojaviti!“ –prilazio nam je Jasion. „Pomislio sam da ste u potpunosti nestali!“
„Ljubavi...“ –prišla mu je Diana. „Pitaj ga da li ti ima za reći nešto važno!“
Pogledao ju je zbunjeno.
„Samo pitaj!“ –uzvratila je odmahnuvši glavom.
„Imaš li mi za reći nešto važno?“ –upitao je Parisa.
Nasmiješio se i povukao me k sebi. Podignula sam lijevu ruku, a on je šokirano pogledao u oboje. Nasmiješila sam mu se i pričekala da ga šok prođe.
„Ma daj!!!“ –pljesnuo je rukama. „Nemoj srat!!!“
„Mogao bi se i ti požuriti.“ –rekao je Paris.
„Da, mogao bi!“ –nadodala je Diana.
Nasmijala sam se.
„Kasnije idemo na pivo!“ –rekao je Jasion. „Moramo to proslaviti!“
„Slavim danima.“ –uzvratio je Paris.
„A bome s nama ne. Usput, Samuel i Michael vas čekaju!“
Čim sam čula ime svog oca zakolutala sam očima jer se nisam niti malo veselila susretu. Paris mi je gestom glave pokazao da krenem prema stepeništu i bezvoljno sam ga poslušala.
Kako smo koračali stepenicama učenici su nas pozdravljali i smješkali nam se, a mi smo klimali glavom. pogledala sam u Michaela koji me u tišini promatrao, a zatim maknula pogled i otišla zagrliti Samuela.
„Lijepo vas je ponovno vidjeti na akademiji.“ –rekao je. „Stvari nisu iste bez vas, pogotovo kad se radi o učenju! Bili ste najbolji učitelji!“
„Došli smo na nekoliko dana.“ –objasnio je Paris.
„Svejedno ste dobro došli. Možete doći kad god poželite!“
„Hvala.“
Krajičkom oka sam primijetila da Michael i dalje gleda u nas dvoje.
„Moramo pričati s tobom.“ –pogledao ga je Paris.
Nisam se radovala pričanju s njime, ali činila sam to radi Parisa kojemu je to jako značilo.
Michael je ušao u hodnik, a nas dvoje smo ga slijedili. U tišini smo hodali hodnicima dok sam ja gledala u pod. Unatoč tome što je prošlo oko dva mjeseca otkad sam doznala da je on zapravo moj pravi otac, nisam mogla preći preko toga da mi je lagao.
„O čemu trebate pričati?“ –upitao je nakon što smo ušli u njegov ured.
„Dita i ja smo se zaručili.“ –odgovorio je Paris.
„Zaručili?“
„Da.“
„Niste li malo premladi za ženidbu?“
„Pa... Nismo mislili već sada!“
„Uostalom, to se tebe ne tiče! Ja sam mu rekla da i nije bitno hoćemo li se ženiti sutra, za dva mjeseca ili nekoliko godina. Glavno je da sam mu ja rekla da!“ –rekla sam ljutito.
„Daj se smiri.“ –Paris je pogledao u mene.
„Dita...“ –uzdahnuo je. „Premlada si za to! Razumijem da se volite, ali...“
„To što ti nisi mogao biti sa Helen ne znači da ja ne mogu biti s dečkom kojeg volim!“ –viknula sam.
Bijesno sam istrčala iz ureda i ljutito hodala hodnikom. Znala sam da je jedino mjesto na kojemu sam se mogla smiriti i opustiti bio toranj. Trebala sam se pod hitno maknuti odande jer sam bila nervozna zbog Michaela. Znala sam da će biti onakav i da će nam držati prodiku o tome kako smo premladi i ostale gluposti, ali Paris je i dalje ponavljao da bi on volio pričati s mojim ocem o tome.
Otvorila sam vrata i primijetila da nema nikoga ondje što me nije čudilo jer su čuvari inače pazili preko noći. Nagnula sam se na ogradu i, duboko uzdahnuvši, gledala ispred sebe.
„Znao sam da ćeš biti ovdje.“ –čula sam Parisov glas.
Pogledala sam u stranu i vidjela ga na ulazu.
„Znači da sam htjela biti sama.“ –uzvratila sam.
„Zašto si takva prema njemu?“ –upitao me prilazeći mi.
„Zato što nema pravo govoriti mi što smijem, a što ne smijem raditi!“
„Ima!!!! On ti je otac!“
Frknula sam i zakolutala očima.
„Znaš li ti kako je to kad nemaš roditelje?!“ –pogledao me ozbiljnim izrazom lica.
„Nisam ih imala otkad znam za sebe!“ –rekla sam.
„Ne znaš kako je to vidjeti mrtvog oca, a odmah nakon toga vlastitu mamu gledati kako se ubija. Ne znaš nita, Dita!!! Da znaš, ne bi se tako ponašala prema njemu!“
„On mi nije tata!!! Tajio mi je to godinama! Kako možete očekivati da ću se praviti da se ništa nije dogodilo?!“
Odmahnuo je glavom i odmaknuo se od mene.
„Jednoga dana će ti biti žao, Dita.“ –uzdahnuo je. „Ali tada će biti kasno!“
Skrenula sam pogled i čula kako se udaljuje. Zalupio je željeznim vratima, a ja sam zaklopila oči i duboko uzdahnula.
