Žurila sam tamnim ulicama okretajući se, svako toliko, kako bih se osigurala da me nitko nije pratio. Pogledala sam, također, da li ima nekoga na prozorima ili u blizini kako me slučajno ne bi vidjeli. Sve je trebalo biti pokriveno i sigurno jer nisam željela da moje djetešce nastrada.
Zaustavila sam se pred vratima meni vrlo poznate kuće. Neko vrijeme sam gledala u njih razmišljajući o tome da li je pametno ono što činim, jesam li sigurna želim li ostaviti svoju malenu Afroditu kod čovjeka, ali znala sam da će se Michael jako dobro brinuti o njoj.
Duboko uzdahnuvši spustila sam pogled na šestogodišnju Afroditu koja mi je spavala u naručju ni ne shvaćajući što se događalo. Pomilovala sam joj lice, a suze su potekle niz moje. Nisam ono željela učiti: nisam ju željela napustiti, obrisati joj pamćenje, ali morala sam to učiniti jer sam znala da bi i ona mogla nastradati.
Poljubila sam ju još jednom u čelo, a ona je otvorila svoju prekrasne, velike, smeđe oči. Nasmiješila mi se, a i ja njoj također. Šapnula sam joj u uho da zaklopi oči i nastavi spavati, a ona me poslušala kao što je to inače činila. Spustila sam ju na pod i pokucala na vrata, a zatim se spustila niz stepenice.
Požurila sam se sakriti malo dalje, kako me slučajno Michael ne bi vidio i kako bih se osigurala da ju je primio u svoj dom. Odahnula sam vidjevši kako izlazi iz kuće. Neko vrijeme je gledao u nju, a zatim ju podignuo sa poda i pogledao oko sebe. Sakrila sam se iza stabla i neko vrijeme stajao ondje, a kad sam provirila shvatila sam da ga više nije bilo pred vratima.
Bila sam sigurna da će moja malena Afrodita biti na sigurnom kod njega, da će se on pobrinuti za nju jer je bio odličan čovjek, jako dobar. Šteta što se toga prije nisam sjetila.
Rukom sam prošla kroz kosu i požurila natrag u carstvo znajući da bi netko mogao otići za mnom, tražiti od mene da mu kažem gdje je moja beba, ali to nikako nisam namjeravala učiniti. Prije ću umrijeti nego ikome reći gdje sam sakrila jedno od svojih djeteta. Na sreću, drugo je odavno bilo sigurno.
Namjestila sam kaput, na ulazu u Gradu Tame, duboko uzdahnula i klimnula glavom zaštitarima. Pozdravili su me poklonivši se, a ja sam nastavila hodati dalje.
„Kraljice...“ –preda mnom se pojavio jedan od zaštitara. „Kralj Adonis vas traži!“
„Hvala, Perij!“ –klimnula sam glavom i nastavila prema prostoriji u kojoj je novi kralj sjedio.
Zaklopila sam oči prije nego su zaštitari otvorili vrata, a onda zakoračila ponosno u onu prostoriju. Kralj Adonis, brat mog pokojnog supruga, dignuo se sa stolice i spustio niz stepenice. Stala sam na sredini čekajući da mi se približi. Po njegovom izrazu lica bila sam sigurna da je bio bijesan na mene, ali to me niti malo nije zabrinjavalo.
U ruci je, ponovno, držao štap sa crvenom kuglom koja je pripadala mome suprugu kojeg je ubio prije nekoliko dana, a to zataškao. Znala sam da je on to učinio unatoč tome što on to jako dobro skrivao. Oduvijek sam znala da je bio ljubomoran na svog mlađeg brata i da je želio vladati Gradom Tame.
Stao je preda mnom i pogledao me svojim velikim, ogavnim, crvenim očima dok mu je crna duga kosa padala niz lice.
„Što želiš?“ –upitala sam ga.
„Gdje su?“ –uzvratio je.
„Tko?“
„Znaš ti dobro tko!“
„Ne znam o čemu pričaš!“
„Reci mi gdje su Hector i Afrodita!“
Promatrala sam ga u tišini.
„Ne bojim te, se Adonise.“ –frknula sam i lagano mu se osmjehnula.
„Trebala bi!“ –rekao je. „Ubit ću ih kad ih nađem!“
„Prije ću ja tebe ubiti!“ –izvukla sam nož iz džepa i krenula ga napasti, ali osjetila sam užasnu bol u trbuhu.
Izderala sam se i naglo dignula glavu. Srce mi je ubrzano kucalo promatrajući svoju sobu. Odmah sam spustila pogled na trbuh kako bih se osigurala da nisam bila mrtva dok su mi suze klizale niz lice.
„Sve je u redu, Dita!“ –Paris je sjedio kraj mene.
Pogledala sam u njega, a on mi je pomilovao obraz. Zajecala sam i snažno ga zagrlila. Tapkao me po leđima, milovao mi kosu i svako toliko me poljubio u čelo. Drhtala sam od straha i šoka u njegovom zagrljaju jer nisam mogla vjerovati što sam upravo vidjela. Bila sam u drugom tijelu; u tijelu svoje majke i gledala kako me ostavlja, kako umire.
„Smiri se, Dita!“ –prošaptao je.
„Je li dobro?“ –čula sam Dianin vrat nakon što su se vrata otvorila.
„Ne znam!“ –odgovorio je Paris. „Probudila se vriskajući, a onda je počela plakati. Ne znam što joj je!“
„Dita, ljubavi, jesi li dobro?“
„Možda bi bilo najbolje da ju pustimo da se odmori.“ –rekao je Jasion. „Kad se probudi, pričat ćemo s njom!“
„Slažem se s tobom, ljubavi. Idemo, Paris!“
„Ne, ne, ne, ne!!!“ –čvrsto sam se stisnula uz njega. „Ostani, molim te, molim te! Ostani...“
„U redu, Dita, u redu!“ –potapšao me po leđima. „Ostat ću!“
Dita i Jasion su u tišini izašli odande, a ja sam prislonila glavu na Parisovim prsima i zaklopila oči zamolivši ga da me ne ispituje ništa jer nisam bila spremna pričati.
***
Otvorivši oči shvatila sam da Parisa nije bilo kraj mene. Duboko sam uzdahnula, pogledala prema prozoru i shvatila da pada kiša. Rukom sam prošla kroz kosu, dignula se sa kreveta i laganim korakom ušla u kupatilo kako bih se istuširala.
Namjeravala sam neko vrijeme uživati u mirišljavoj kupki kako bih razmislila o svemu što sam vidjela. Bila sam sigurna da ono nije bio samo san, da je ono bila vizija prošlosti jer sam ipak promatrala događaje iz tuđeg gledišta; gledišta moje majke.
Skinula sam odjeću sa sebe, otvorila vodu i pričekala da se kada napuni. Gledala sam se u ogledalo i odmahivala glavom ne vjerovajući u sve ono što mi se dogodilo. Pokušavala sam samu sebe uvjeriti da ono nije mogla biti istina, da je ono bio samo ružan san, ali nažalost... duboko u sebi sam znala pravu istinu.
„Dita?“ –prozvao me Paris.
„Tuširam se.“ –uzviknula sam.
„Oh, u redu. Dođem kasnije!“
„Dobro!“
Čula sam kako se vrata zatvaraju, pa sam uzdahnula i sjela u kadu zatvorivši vodu. Nisam bila sigurna jesam li željela izaći iz kupatila jer sam bila sigurna da će me društvo pitati što se dogodilo, zbog čega sam se probudila onako histerično preko noći, a ja im nisam mogla priznati istinu. Nisam niti ja znala koja je bila prava i cijela istina, ali ono najgore sam znala.
***
Otvorila sam vrata sobe i provjerila da nema nikoga u hodniku. Trebala sam se maknuti na neko vrijeme iz akademije i nadala sam se da me nitko neće vidjeti jer sam znala da bi me zaustavili; pogotovo Paris, Diana ili Jasion... ili pak svi troje.
Potrčala sam niz stepenice moleći se da me nitko ne vidi, otvorila glavna vrata spavaonice, te požurila prema garažama. Svako toliko bih se okrenula kako bih se osigurala da me nitko ne prati, pa sam otključala vrata Mustanga i sjela u njega.
***
Duboko sam uzdahnula. Neko vrijeme sam sjedila u automobilu, na parkiralištu, i gledala ispred sebe razmišljajući što bih mogla učiniti. Hector je svakog trena trebao biti ovdje, a s njime sam najviše trebala pričati. Oduvijek sam imala osjećaj da ga znam i da on zna nešto o meni što bih trebala znati. Sada sam bila potpuno sigurna da je nešto veliko skrivao od mene, a namjeravala sam otkriti što.
Okrenula sam se i vidjela ga kako dolazi iz daljine. Duboko sam uzdahnula, rukom prošla kroz kosu i natjerala se ostati pribrana. Otvorila sam vrata i izašla iz automobila, te se nagnula na njega čekajući da mi on priđe.
„Dita...“ –stao je preda mnom.
„Hector...“ –rekla sam.
„Paris!“ –čula sam glas svog najboljeg prijatelja.
Zbunjeno sam pogledala u stranu i vidjela ga iza Hectora. Držao je pištolj uperenog u njegovu glavu.
„Ne, ne!“ –viknula sam i stala pred Hectorom.
„On je demon!“ –uzvratio je Paris.
„On je moj brat, Paris!“
Šokirano je pogledao u mene dok sam ga ja u tišini promatrala nadajući se da će spustiti pištolj i da nitko neće nastradati. Neko vrijeme je vladala tišina. Paris je, ovoga puta, imao pištolj uperen u mene pošto sam stajala pred Hectorom, a znala sam da neće pucati kako mene ne bi ozlijedio.
„Spusti pištolj, molim te!“ –stavila sam ruku na njegovu.
Odmaknuo se od mene, stavio pištolj u futrolu, te me zastao promatrati iznenađenim izrazom lica.
„Brat?“ –upitao je kao da ne može vjerovati u to.
„Objasnit ću ti sve kad se vratim doma. Diani i Jasionu također!“ –uzdahnula sam i spustila pogled. „Molim te, pusti me da pričam s njime.“
„Čekat ću te!“
„Ne!“
„Zašto?“
„Želim na samo pričati s njime. Molim te?“
Uzdahnuo je i pomilovao mi lice.
„Kako želiš!“ –rekao je, pogledao u Hectora i udaljio se od mene.
Hector je stao kraj mene. U tišini smo gledali kako moj prijatelj odlazi. Nekoliko je puta pogledao u mene, a zatim sjeo na motor, stavio kacigu na glavi i krenuo natrag na akademiju. Okrenula sam se, zatim, prema bratu koji me promatrao u tišini.
„Kako si me našao?“ –upitala sam ga.
„Godinama sam te tražio.“ –uzvratio je. „Nisam bio siguran jesi li to ti, ali kad sam čuo da te zovu Dita onda sam povezao da si ti Afrodita!“
„Moraš mi puno toga objasniti, znaš?“
„Koliko toga znaš?“
„Sanjala sam da me mama napustila i da ju je ubio naš stric.“
„Znaš da je on ubio i tatu?“
Klimnula sam glavom.
„Kako si sve to vidjela?“ –upitao me prekriživši ruke na prsima.
„Neka vidovnjakinja mi je to pokazala magijom... valjda...“ –promrmljala sam. „Želim da mi ispričaš što se događalo!“
„U redu.“ –klimnuo je glavom. „Mamu i tatu je sadašnji kralj Adonis ubio kako bi imao vlast nad Gradom Tame. Mama je mene otjerala iz carstva kako bi me spasila, a tebe pustila kod Michaela! Adonis me pronašao, ali uspio sam ga nagovoriti da me ne ubije tako što sam mu rekao da sam na njegovoj strani i da tebe želim pronaći kako bi i ti bila uz njega.“
„Aha... A ja bih trebala biti prijateljica sa kretenom koji je ubio moje roditelje?“
„Ne, ali trebam te.“
„Zašto?“
„Mislim se boriti protiv njega. Želim vratiti mjesto koje nama pripada, a trebam tvoju pomoć!“
Duboko sam uzdahnula i odmahnula glavom. Trebala sam biti mirna iako nisam mogla biti. Bila sam povrijeđena i tužna, shrvana. Ubijala sam demone, vampire i vukodlake, a na kraju sam otkrila da sam cijeli život bila jedna od njih.
Pogledala sam u Hectora nakon nekoliko minutne šutnje i namjeravala ga natjerati da mi nešto veliko obeća.
***
„Čekaj... Što?!“ –Diana me šokirano promatrala, poput Jasiona i Parisa.
Uzdahnula sam, klimnula glavom i pogledala u drugu stranu. Nije mi bilo niti malo ugodno priznati im da sam princeza demona. Iskreno... jako sam se bojala njihove reakcije. Bojala sam se da bi me mogli zamrziti kao što sam i ja samu sebe.
„Pa ovo je...“ –promrmljala je Diana.
„Šok!“ –nadodao je Jasion. „Nikad ne bih pomislio da se to skriva iza tvoje prošlosti!“
Slegnula sam ramenima ne gledajući ih u oči. Bilo mi je jako neugodno zbog toga.
„Pa, ovaj...“ –dignula sam se sa stolice. „Idem natrag u sobu. I, molim vas, nemojte me tražiti! Trebam i želim biti sama. Molim vas!“
Prije nego je bilo tko od njih rekao nešto izašla sam iz sobe, zatvorila vrata i požurila prema svojoj. Htjela sam, doista, biti sama.
