Part 3 ~ Chapter 02
„Paris, jesi li budan?“ –upitala sam ga.
„Sada jesam.“ –uzdahnuo je.
„Mogu li te nešto pitati?“
„Ne možeš čekati jutro?“
„Uhm... ne...“
„Onda pitaj, ako baš moraš!“
Nasmijala sam se i upalila svjetiljku. Paris me promatrao poluotvorenim očima jer mu je svijetlo zasmetalo. Smeđa kosa bila je čupava, pa sam prošla kroz nju kako bih ju namjestila.
„Što želiš pitati?“ –zijevnuo je.
„Kad si shvatio da ti se sviđam?“ –upitala sam ga.
Pogledao me zbunjenim pogledom, ali izgledao je kao da se odmah razbudio.
„I to nije moglo čekati do sutra?“ –promatrao me iznenađeno.
„Zapravo... moglo je, ali dosadno mi je, pa sam te odlučila gnjaviti!“ –nacerio se.
„Platit ćeš mi zbog toga!“
„Dobrovoljno ću te nagraditi!“
Nasmiješio se i povukao me bliže sebi.
„Kad sam te počeo trenirati.“ –odgovorio je.
„Tako rano?!“ –pogledala sam ga iznenađeno.
„Kad sam otišao, kad me nije bilo tri godine... razmišljao sam o tome da će sve to brzo proći i da ću te uskoro vidjeti.“
„Stvarno?!“
„Da! Nisam odustajao zbog tebe.“
Nasmiješila sam se i poljubila ga.
„Nisi ti jedina koja zna kako je to napustiti nekoga do kojeg ti je stalo!“ –uzvratio me i poljubio.
„Ti si znao da ćeš se vratiti!“ –rekla sam. „Ja sam mislila da te nikad više neću vidjeti!“
„A sad si ovdje.“
„Da, napokon!“
Nasmiješio mi se i poljubio.
„Ja sam osjetila kad si otišao.“ –započela sam. „Mislim, osjećala sam nešto prema tebi, ali shvatila sam što kad si otišao!“
„Nije nam bilo lako!“ –zahihotao se.
Nasmiješila sam se i poljubila ga.
„Je li to sve što si htjela znati ili nije?“ –upitao je. „Volio bih nastaviti spavati!“
„Ako se nečeg sjetim, probudim te!“ –namignula sam mu i poljubila ga. „Laku noć, ljubavi!“
„Laku noć. Volim te!“
„I ja tebe!“
Ugasila sam svijetlo, okrenula mu leđa, a on me obgrlio i poljubio u obraz. Pogledala sam u prozor jer se i dalje nisam mogla natjerati na spavanje. Kako su mjesečeve zrake ulazile u sobu, pogledala sam u lijevu ruku na kojoj je bio prsten.
Već nekoliko dana sam bila zaručena i osjećala se fenomenalno. Jest da nismo još namjeravali ustupiti u brak, ali i dalje je bilo lijepo osjećati da sam nečija zaručnica, da sam bila sa muškarcem kojeg sam obožavala i voljela više od same sebe.
Kad smo rekli Huchu i ostalim dečkima iz čopora, svi su bili sretni zbog nas, a meni je bilo drago zbog toga. htjela sam da svi budu sretni zbog nas dvoje, da se slažu s time da smo zaručeni.
Sjetila sam se onda Diane, Jasiona, Hectora i ostalih. Njih nisam vidjela tjednima. Javljala sam se često kako bi znali da je sve ok, ali nisam se još našla s njima.
Htjela sam pitati Parisa da li se slaže s time da im odemo uskoro u posjet, ali odlučila sam pričekati jutro i pustiti ga da spava.
***
Probudivši se nisam vidjela Parisa kraj sebe. Pretpostavila sam da se ranije probudio i izašao iz sobe kako se ne bi dosađivao. Rijetko me budio jer je znao da volim spavati i, pošto on nije imao što raditi, izašao bi iz sobe. Često sam se znala buditi kad sam osjećala da nije u mojoj blizini, a ponekad bih se našla bez njega kao onog jutra.
Dignula sam se s kreveta i rastegnula. Pogledala sam kroz prozor. Odmah sam se razočarala jer je bilo ružno vrijeme. Izgledalo je kao da bi svakog trena mogla pasti kiša, a nju nisam voljela. Svatko toliko bi sivo nebo zasijevnulo, a nakon nekoliko sekundi bi odjekivao zvuk groma. Znala sam da ću onaj dan provesti kod kuće, ali nisam se žalila. Bilo je zabavno družiti se sa društvom, a dok god sam bila uz Parisa sve je bilo savršeno.
Obukla sam drugu majicu i otišla oprati zube. Na sreću, Paris je dobio i vlastito kupatilo kao Alfa, glavni u čoporu, pa nisam morala čekati red u drugom. U kući je živjelo deset ljudi, a pošto ih je bilo previše nekoliko njih su morali spavati u drugim kućama.
Uvijek me čudilo što sam jedina žena među njima, ali Paris mi je objasnio da je on jedan od najstarijih među njima, da ostale ne zanimaju još cure. Kad ih budu zanimale, otići će u Grad Tame, pronaći djevojku koja im se bude svidjela i vratiti se s njima.
Kako sam bila shvatila, ženama je mjesto bilo u glavnom gradu dok ih jedan od vukodlaka ne izabere i odvede od svoje obitelji. Bilo je čudno to što one nisu smjele u lov; pripadale su kući i niti jedna od njih se nije rađala kao vukodlak.
Malo me iritiralo to što su imali takvo mišljenje o ženama jer je ispadalo da im je mjesto bilo samo kod kuće, da su trebale paziti na djecu i brinuti se o hrani. Ono definitivno nije bio život kakvog bih ja željela za sebe i zato mi je bilo drago što sam sama mogla birati što ću biti.
Slegnula sam ramenima i odlučila izaći iz one sobe. Ja definitivno nisam imala onakve probleme i nije me se ticalo kako će živjeti žene vukodlaka. Ja sam znala da Paris nije bio onakav, a i znao je da bih mu se suprotstavila da mi nešto naređuje. Bila sam slobodnog duga i nisam voljela živjeti pod pravilima.
Čula sam smijehove iz dnevnog boravka, što nije bilo ništa čudno. Smijeh je stalno vladao onom kućom i bilo je lijepo probuditi se u veselom okruženju.
„Bok, Dita!“ –uzviknuli su istovremeno.
Zakolutala sam očima. svi su oni osjećali moj miris, pa ih nikad nisam mogla iznenaditi.
„Dobro jutro.“ –pozdravila sam ih.
Iznenadila sam se vidjevši da Parisa nema ondje.
„Gdje je Paris?“ –upitala sam.
„Otišao je negdje.“ –odgovorio je Tom. „Ne pitaj gdje. On nam nikad ništa ne govori!“
„Moguće je da je otišao negdje sa Huchom.“ –rekao je Felix. „Nema ih otkad smo se probudili.“
Klimnula sam glavom i sjela na trosjed.
„Čemu ste se smijali?“ –upitala sam ih.
„Glupostima.“ –uzvratio je Felix.
„Sjetili smo se događaja iz djetinjstva!“ –nadodao je Tom.
Klimnula sam glavom i zamišljeno pogledala u prozor. Ne sjećam se što se događalo do moje šeste godine. Iskreno, ne znam niti jesam li imala zabavnih trenutaka u svome životu. Kad me Michael upisao na akademiju, neprestano su nas učili kako se boriti protiv demona. Jest da je to bilo zabavno po meni, ali pretpostavljala sam da su se djeca, koja su rođena kao vukodlaci, drugačije, bolje zabavljala; poput običnih ljudi.
„Kako glava?“ –upitao je Tom.
„Zaboravila sam na ono što se dogodilo.“ –nacerila sam se.
„Izgleda da je torta pomogla!“ –rekao j Felix. „Usput, bilo bi vrijeme da naučiš kuhati!“
„Naučit ću prije nego se udam.“ –zakolutala sam očima.
„A ti će biti brzo!“
„Nađi si zaručnicu, pa će ti ona kuhati. Ja ću kuhati Parisu kad dođe vrijeme za to!“
„Jadan on! Usput, imaš pravo. Trebao bih naći nekoga da mi kuha umjesto Hucha!“
„Cure ne služe samo za kuhanje!“
„I za jebanje, oprosti!“
Prostrijelila sam ga pogledom, a on se nacerio. Ljutito sam podignula jastuk i pogodila ga točno u glavu. Krajičkom oka sam primijetila da Tom fiksira prozor i reži.
„Što je bilo?!“ –upitao je Felix.
„Demoni.“ –odgovorio je, dignuo se sa poda i izjurio iz dnevnog.
Felix i ja smo se zbunjeno pogledali, te izašli za njim. Ugledala sam Hectora kako korača dvorištem dok ga čopor oprezno gleda. Pitala sam se što je radio ondje. Bio je loš potez pojaviti se sam, u središtu dvadesetak vukodlaka, koji su pozorno pratili njegove korake i čekali jedan krivi potez da odjure na njega.
„Ne dirajte ga!!!“ –viknula sam. „On mi je brat!“
Okrenuli su se prema meni i umirili. Imala sam osjećaj da me slušaju jer sam zaručnica njihovog Alfe. Svejedno, unatoč tome, osjetila sam napetost u zraku, te primijetila da sumnjičavo gledaju u mene.
Spustila sam se niz stepenice i požurila prema njemu. Odlučila sam ga maknuti što prije odande jer nisam htjela da dođe do problema.
„Prati me.“ –rekla sam mu.
Klimnuo je glavom i krenuo za mnom. Hodala sam tik uz njega kako bih zaustavila onoga koji krene prema njemu unatoč tome što sam ih upozorila da ga ne diraju jer mi je brat.
Izašli smo kroz dvorište, pa sam zatvorila vrata.
„Što radiš ovdje?!“ –upitala sam ga nervozno.
„Što TI radiš još ovdje?!“ –upitao je. „Ja sam došao po svoju sestru!“
„Hector, znaš dobro da ne namjeravam otići!“
„Što radiš ovdje?! Znaš da nije pametno biti u njegovoj blizini!“
„Paris mi ne bi naudio!!!“
„Mogao bi ti otkinuti glavu ako se razbjesni, a ti budeš u njegovoj blizini!“
„Ili bih ju možda tebi mogao otkinuti ako nastaviš pričati sranja!!!“ –čula sam Parisov glas.
Pogledala sam iza Hectora i vidjela ga ondje. Huch je stajao kraj Parisa koji je prijetećim pogledom gledao u moga brata.
„Ako ti je stalo do moje sestre, pustit ćeš ju kako bi bila sigurna!“ –rekao je Hector.
„Ako je tebi stalo do nje...“ –Paris je zakoračio prema njemu. „Nećeš se svađati sa mnom jer mi ne bi bilo drago otkinuti ti glavu pred njom!“
„PARIS!!!“ –viknula sam.
Pogledao me krajičkom oka, a onda ponovno u Hectora.
„Huch...“ –uzvratila sam, a on je pogledao u mene. „Uđite!“
„Tek kad on ode.“ –rekao je Paris.
„Trebao razgovarati s njime!“
„Pričaj.“
„Paris, molim te!“
„Idemo, Paris!“ –umiješao se Huch. „Pusti ih da pričaju!“
Zakolutao je očima, a ja sam ga pogledala moličavim pogledom. Uzdahnuo je, prostrijelio Hectora pogledom i poljubio me, a zatim ušao u dvorište zajedno s Huchom kojemu sam se zahvalila.
„Vidiš kakav je?!“ –upitao je bijesno.
„Ti si ga izazvao!“ –uzviknula sam. „Ne miješaj se u ovo!“
„Dita, on je opasan!!!“
„ON JE MOJ ZARUČNIK!!!“
Šokirano me pogledao, a ja sam duboko uzdahnula. Promatrao me široko otvorenih ustiju, iznenađeno, a ja sam maknula pogled s njega. bilo mi je glupo što sam mu morala na onaj način reći onu prekrasnu vijest za mene. Znala sam da on nije bio oduševljen, a to me malo vrijeđalo. Osjećala sam se tužno zbog toga.
„Moraš ga odbiti!“ –rekao je odlučno.
„Odjebi, Hector!“ –odmahnula sam glavom i ušla u dvorište zalupivši vratima.
Paris je bio u blizini, te mi je prišao.
„Je li sve u redu?“ –upitao me.
„Pusti me na miru.“ –prošaptala sam i odjurila od njega.
• 21:17 • 08.07.2010. •
komentiraj • 11 •
