Michael je izabrao mene da odem s njime u potragu, a u našoj grupi je bilo još nekoliko mladih lovaca. Nervozno sam gledala oko sebe u nadi da ću Parisa vidjeti kako sjedi negdje, na nekom kamenu, ispod nekog stabla, ali nisam bila takve sreće. Brinulo me jako to što smo hodali satima. Jutro bi svakog trena trebalo svanuti, a njemu nije bilo ni traga.
Nisam progovorila ni riječ sa Michaelom koji je cijelo vrijeme hodao u mene. Svako toliko, kad bih ga pogledala, primijetila bih da gleda u mene, ali niti on nije razgovarao sa mnom. Iskreno, nisam ni marila za time pošto sam neprestano razmišljala kako i gdje pronaći Parisa. Nadala sam se da će to biti uskoro jer se nisam htjela previše brinuti o njemu.
„Michael...“ –začula sam muški glas.
Oboje smo stali i okrenuli se. Vidjela sam kako nam prilazi nepoznati dečko. Jasion mi je ispričao da je Samuel odlučio pozvati pomoć iz drugih gradova pošto su naši trebali čuvati akademiju. Često smo znali izmjenjivati lovce sa bližnjim gradovima kad bi njima ili nama trebala pomoć.
„Michael, najbolje je da se vratimo u akademiju.“ –rekao je. „Jutro će uskoro svanuti i...“
„Paris ne može čekati da se vi odmorite!“ –uzvratila sam ljutito.
„Potrebno nam je spavanje.“
„Oh, a kad lovite demone?! I tada kažete: nema veze, spava nam se, pa ćemo kasnije loviti kretene koji su ubili nekoga?!“
„Mogu te sada srediti!“
„Hej, dosta!“ –uzviknuo je Michael. „Idite. Dita i ja ćemo nastaviti bez vas, pa se kasnije ponovno nađemo!“
Klimnuo je glavom, a dečko me prostrijelio pogledom. Krenula sam prema njemu, ali me Michael povukao u stranu. Bijesno sam pogledala u njega i nastavila hodati dalje. Živciralo me to što oni nisu imali pojma kako je to kad izgubiš nekoga do kojeg ti je stalo.
„Ne smiješ biti takva, Dita!“ –rekao je Michael.
„Nitko ovdje ne mari za Parisom!“ –viknula sam bijesno.
„Poznajem ga dulje od tebe, Dita!!! Uostalom, ovdje sam sada. Ako je to ne mariti za njime onda ne znam što je!“
Zakolutala sam očima, odmahnula glavom i zaklopila oči osjećajući kako mi srce kuca po cijelome tijelu.
„Dita, pronaći ćemo ga!“ –uzdahnuo je.
„Za sve sam ja kriva.“ –prošaptala sam.
„Ne pričaj gluposti!“
„Da nisam otišla, on ne bi pomislio da bi na taj način mogao biti sa mnom!“
„Smiri se.“
„NEĆU!!! Ne znaš kako je to kada gubiš osobu koju voliš!“
Nastala je tišina.
„Izgubio sam tvoju majku.“ –rekao je mirno, ozbiljnim izrazom lica.
Oblikovala sam usta u slovo o. Zaboravila sam totalno da je Michael bio zaljubljen u nju.
„Znam bolje od tebe kako izgubiti nekoga. Izgubio sam ju više puta!“ –uzvratio je, prošao kraj mene i nastavio hodati dalje.
„Kako to misliš?“ –upitala sam ga sa zanimanjem.
„Demonima i ljudima je veza bila zabranjena. Potajno sam se viđao s njom!“
Zastala sam.
„Je li to moja majka bila kurva?!“ –upitala sam.
„Molim?!“ –proderao se.
„Prvo sa Adonisom, pa sa tatom, pa s tobom...“ –uzvratila sam. „Što ćeš mi sada reći?! Da sam ja tvoje dijete za pravo?!“
Pogledao me ozbiljnim izrazom lica, a zatim sklonio pogled. Oblikovala sam usta u slovo o, raširila oči i šokirano gledala u njega. Čekala sam da bilo što kaže, da opovrgne ono što sam rekla, ali šutio je i gledao u drugu stranu.
„O, sranje...“ –prošaptala sam i napravila nekoliko korala unazad.
„Dita...“ –podignuo je pogled prema meni. „Desilo se ono što se desilo! Zbog toga te i ostavila meni!“
Odmahnula sam glavom i udaljila se od njega, a on je žurio prema meni dok sam ja neprestano mahala rukama kako mi ne bi prišao.
„Dita, poslušaj me!“ –započeo je.
Udarila sam ga šakom u glavu i odjurila od njega. Trčala sam što sam brže mogla kako bih mu pobjeći. Derao se, dozivao me, ali nisam se namjeravala vratiti k njemu – ne nakon onoga što sam doznala. Suze su počele teći niz moje lice, a ja sam nastavljala trčati. Bojala sam se da bi me mogao sustići ako na trenutak stanem, pa sam nastavljala dalje unatoč tome što sam osjećala kako me cijelo tijelo boli zbog onoga što mi je rekao, kako me srce boli.
Zapela sam za kamen i pala na pod. Duboko sam uzdahnula, opsovala sve što mi je palo na pamet u onom trenutku i nastavila ležati na podu. Nisam imala volje dignuti se sa poda, a na sreću – vani je bilo mračno, pa me Michael iliti tata nije mogao tako lako naći.
Zajecala sam, zaklopila oči i skvrčila se na podu.
„Jesi li dobro?“ –začula sam muški glas.
Otvorila sam oči i podignula glavu. Nisam mogla najbolje vidjeti tko se ondje nalazio, ono malo mjesečine koja je osvjetljavala dio na kojemu sam ležala mi je pokazivala dečka starijeg od mene. Razmišljala sam o tome da je vampir, ali nije mogao to biti pošto nije bio blijed. Onda sam pomislila da je možda bio demon, ali nije bio niti to. Kad sam ga bolje pogledala shvatila sam da se radilo o vukodlaku.
Imao je dugu kosu u sredini, svezanu u repu, ali sa strane je bio opelavljen. Bio je tamnoputiji, uskog lica i tamno smeđih očiju. Njegovo je tijelo bilo prilično široko. Pretpostavljala sam da se ispod one odjeće imao dosta mišića.
„Jesi li dobro?“ –čučnuo je kraj nje.
„Da sam dobro...“ –upitala sam ga podignuvši se sa poda. „Bih li ležala na sred šume!“
„Oh, oh, oprosti, vatrena!“
„Vatrena ti mama!“
„Zašto sada spominješ moju pokojnu majku?!“
Oblikovala sam usta u slovo o.
„Oprosti.“ –promrmljala sam.
„Šalio sam se!“ –nacerio se. „Mislim da će moja mama nadživjeti sve nas!“
Lagano sam se osmjehnula.
„Huch.“ –ispružio mi je ruku.
„Afrodita.“ –uzvratila sam i protresla ju.
„Afrodita?!“
Klimnula sam glavom.
„Božica ljubavi i rata.“ –rekao je. „Uz to, princeza demona.“
„To sam ja.“ –uzvratila sam potapšajući se šakom dva puta po prsima.
Poklonio mi se.
„Mrzim kad to netko radi, zato – prestani.“ –uzdahnula sam.
„Oprosti.“ –stvorio se preda mnom.
Morala sam podignuti glavu jer je bio viši za glavu od mene.
„Stvarno si ogroman.“ –podignula sam obrvu.
„To mi svi govore.“ –slegnuo je ramenima. „Što princeza radi sama, u ovo doba noći, u ovako dubokoj šumi?“
„Nije mi prvi put da sama prolazim ovuda, ali sad kad si već ovdje, mogao bi mi pomoći oko nečega.“
„Čega?“
„Poznaješ li Parisa?“
„Parisa?“
Klimnula sam glavom, a on je zamišljeno gledao u nebo, tapkajući si bradu kažiprstom. Duboko sam uzdahnula, a on je odmahnuo glavom.
„Žao mi je.“ –uzvratio je.
„Njega su pretprošle noći napali vukodlaci. Pobjegao je i moramo ga pronaći kako bismo dali protuotrov.“ –odgovorila sam uzdahnuvši.
„Čuo sam za to, ali ne znam tko je Paris. Uostalom, naš Alfa nam ne dopušta da čovjeka napadnemo, pa sumnjam da je to učinio netko od mojih. Alfa bi ga ubio tada!“
„Hvala, svejedno.“
„Treba li te vratiti na dobrom putu?“
Odmahnula sam glavom.
„Namjeravam ostati ovdje još neko vrijeme.“ –odgovorila sam.
„Kako želiš!“ –slegnuo je ramenima. „Idem ja. Možda se ponovno sretnemo, pa ti javim ako sam što čuo o tom dečku!“
„Bila bih ti zahvalna!“
„U redu. Vidimo se onda... možda!“
Klimnula sam glavom, a on je fijučkajući nastavio hodati dalje dok sam ja gledala za njim. Uzdahnula sam, okrenula se i nastavila hodati dalje u šumi. Nisam znala točno kamo hodam jer sam pomalo i lagala da sam onuda često prolazila. Znala sam prolaziti onim djelom samo kad bismo ganjali demone, ali bila bih i s drugim lovcima. Sada sam bila potpuno sama, ali željela sam da tako i ostane.
Osjetila sam vibraciju mobitela u džepu kaputa, a zatim i melodiju. Zakolutala sam očima znajući da su me ili Diana i Jasion trebali ili pak Michael, što je bila veća vjerojatnost. Kad sam ga izvukla vidjela sam Michaelovo ime na ekranu.
Odmah sam ga ugasila, stavila natrag u džep i nastavila pješačiti po snijegu, po onoj hladnoći. Bilo mi je podosta hladno, ali trudila sam se ne razmišljati o tome. Nisam se htjela vratiti u akademiju; ne još! Nisam se mogla suočiti sa Michaelom nakon onoga što sam doznala.
Pogledala sam oko sebe u nadi da ću ugledati negdje Parisa i natjerati ga da se ode izliječiti, ali iz sekunde u sekundu je moja nada polako padala u vodu.
Vidjela sam drvenu kućicu u blizini, pa sam požurila prema njoj. Svijetla nisu bila upaljena i izgledala je zapušteno. Odlučila sam sjesti ondje, pričekati da jutro svane i nastavila potragu iako sam to željela odmah učiniti, ali bila sam previše tužna da bih razmišljala o spašavanju Parisa.
Sjela sam na drvenim stepenicama, duboko uzdahnula i prislonila glavu na koljena. Kad sam zaklopila oči počela sam drhtati. Nisam ni sama znala od čega, ali nisam se mogla kontrolirati. Počela sam plakati, samo nekoliko sekundi kasnije, zbog toga što sam razmišljala o onome što sam malo prije doznala.
Michael je bio moj pravi tata, a to mi nije priznao sve dok nisam izvrijeđala svoju majku. Imala sam osjećaj da je moja majka doista bila kurva. Imala je nešto sa mojim stricem... ako sam ga uopće mogla nazivati tako kad već njegov brat nije bio moj pravi tata. Svejedno, ona je spavala sa Hectorovim ocem, a zatim sa mojim.
Čula sam mijaukanje, pa pogledala u stranu i vidjela crnu mačku kraj sebe.
„Hej.“ –osmjehnula sam se i pomilovala ju. „Što radiš ovdje u ovo doba?“
„Očito je osjetila strance.“ –začula sam ženski glas.
Pogledala sam u stranu i vidjela poznatu djevojku na stepeništu. Stajala je ondje, prekriženih ruku na prsima, u bijelome kaputu. Bila mi je poznata od nekud, ali nisam se mogla sjetiti otkuda.
„Poznajemo li se?“ –upitala sam ju sa zanimanjem.
„Recimo da sam ti pomogla doznati istinu o sebi, Afrodita.“ –odgovorila je i popela se stepenicama do mene.
„Oh, sad te se sjećam!“ –dignula sam se sa stepenice. „Ti si ona vidovnjakinja!“
„Eloette, drago mi je.“
„Ehm... Također...“
„Što te dovodi ovdje?“
Oblikovala sam usta u slovo o i maknula pogled u stranu, a onda se tiho zahihotala.
„Izgubila si se, jelda?“ –upitala me.
Klimnula sam glavom.
„Jesi li za čaj?“ –upitala me. „Kad jutro svane, mogu ti pokazati kojim putem se možeš vratiti u grad, princezo.“
Uzdahnula sam.
„Ili bi radije da te zovem Dita?“ –uzvratila je i pokazala mi rukom da uđem u stan.
„Dita je bolje.“ –odgovorila sam. „Uostalom, kako je moguće da sve znaš?“
Htjela je nešto reći, ali odmahnula sam glavom.
„Ponekad postanem senilna.“ –nadodala sam i sjela na trosjedu.
„Znam puno više nego što ti misliš da mogu znati, Dita!“ –rekla je nasmiješeno i krenula prema šporetu kako bi napravila čaj.
Uzdahnula sam, zaklopila oči i nagnula se na naslonjač. Osjetila sam kako umor prolazi mojim tijelom.
