Laganim korakom sam koračala hodnikom na kojemu je bio crveni tepih. Osjećala sam se nervozno jer sam znala što me čekalo, a to je bio prilično veliki teret za mene. Nažalost, znala sam da sam to morala učiniti kako bi se stvari vratile u normalu i da su se svi slagali time. Zapravo, ja sam bila ta koja se suprotstavila dok su me ostali nagovarali da ipak to učinim.
Pogledala sam se u ogledalo. Iritiralo me to što me Diana natjerala da obučem dugu crnu haljinu sa korzetom i koja se vukla po podu. Govorila je da trebam biti lijepa za tu ceremoniju, a ja nisam htjela biti lijepa jer nisam uopće htjela ono.
Duboko sam uzdahnula, te se okrenula kad sam čula korake. Paris mi se osmjehnuo i prišao mi.
„Lijepa si.“ –rekao je i poljubio me.
Zakolutala sam očima.
„Zar ne možemo otići?“ –upitala sam ga moljičavim pogledom.
Odmahnuo je glavom i nasmiješio se.
„Znaš i sama da to trebaš učiniti.“ –uzvratio je.
„Mora se samo umrijeti!“ –zakolutala sam očima i duboko uzdahnula.
Nasmijao se.
„Znaš da ću uvijek biti uz tebe.“ –rekao je. „Uvijek sam bio i uvijek ću ostati! Kroz ovo nećeš prolaziti sama, Dita... ili bolje reći, buduća kraljice!“
Prostrijelila sam ga pogledom i ljutito ga udarila šakom u rame na što se on nasmijao i privukao me k sebi jer sam se htjela udaljiti od njega. Nažalost, natjerali su me da postanem kraljica Grada Tame unatoč tome što ja to nisam željela. Nije mi pripadalo ono mjesto jer sam zapravo bila poludemonka, a što se mene ticalo, bila sam samo čovjek. Mjesto kralja i vladara onoga Svijeta pripadalo je Hectoru koji je preminuo, a ja nisam zaslužila ono mjesto.
„Idemo.“ –rekao je i nježno me povukao sa sobom.
Zaštitari su pomaknuli zastore. Lagani vjetar razbarušio mi je već kovrčavu kosu, a ja sam se šokirala vidjevši koliko je ljudi došlo na ceremoniju. Ondje je bilo stanovnika Grada Tame i onoga iz ljudskog Svijeta, ali nisam očekivala da će ih biti baš toliko. Pogledala sam preplašeno u Parisa koji mi se nasmiješio i poljubio me, a onda sam se morala odmaknuti od njega i sjesti na stolicu.
Muškarac tamne kose, pretpostavljala sam da je bio svećenik, podignuo je krunu i stavio ju iznad moje glave.
„Princeza Afrodita Gass, obećajete da ćete paziti na našu zemlju, čuvati ju i činiti dobre namjere?“ –upitao je.
U onom sam trenutku htjela reći ne samo kako bih bila oslobođena onog tereta, ali pogledala sam u Parisa koji je klimnuo glavom, te sam duboko uzdahnula. Koliko god sam željela otići odande, udaljiti se od svega i nestati zajedno sa Parisom, znala sam da je ono što činim pametno i da će sa mnom na vlasti biti sve kako treba.
„Obećajem.“ –izgovorila sam ozbiljnim tonom glasa.
Svećenik je stavio krunu na moju glavu.
„Živjela kraljica!“ –uzviknuo je.
Stanovnici su se počeli klanjati, a ja sam nesigurno gledala ispred sebe.
The end
Odgovor na Jackovo pitanje: Eloette je na kraju svladala svoju majku.
Iskreno?! Nisam imala volje objašnjavati što se sa drugima desilo. XD
Uhm, i da, za one koji su me čitali samo na ovome blogu - slobodno mi javljajte ovdje za nove posteve. Prolazit ću ovdje dok god ne budem objavila novu priču, a moram prvo pričekati da završim sa Andreom i Niom.
